Zapisi iz Janjine

Janjina nam je četiri noći bila baza i djeluje drugačije od primorskih stanica na ovom putovanju. Jezero mijenja ritam grada, dok utvrđeni stari grad sabija nekoliko istorijskih slojeva u prostor koji se lako obilazi pješice. Prvi cijeli dan proveli smo unutar zidina i u Arheološkom muzeju.

Unutar zidina

Tvrđavu ima smisla gledati ne kao sačuvan trenutak jednog perioda, već kao mjesto koje je iznova prilagođavano. U njoj i danas žive ljudi: kuće, sokaci, džamije i sinagoga nalaze se dovoljno blizu jedni drugima da su prelazi vidljivi. U jugoistočnom uglu je unutrašnja citadela, Its Kale, gdje je Ali-paša držao dvor. Vladao je Epirom od 1780-ih do 1822, formalno u ime sultana, a u praksi gotovo kao nezavisni vladar.

Ali-paša i jezero

Dvije priče čućete svuda u Janjini. U januaru 1800. (izvori navode različite godine) Ali je naredio da se Kira Frosini, mlada žena iz ugledne porodice, udavi u jezeru Pamvotida zajedno s grupom drugih žena, najčešće se pominje sedamnaest. Narodna verzija kao razlog navodi ljubavnu vezu s Alijevim sinom Muhtarom; pravi motiv nije poznat. Ona živi u narodnim pjesmama i legendama.

Dvadeset dvije godine kasnije sultanove trupe opkolile su samog Alija na malom ostrvu u jezeru i ubile ga u manastiru Svetog Pantelejmona. Na ostrvu posjetiocima i danas pokazuju rupe od metaka u podu. Njegovo tijelo sahranjeno je pored Fethije džamije u Its Kaleu, a glava je poslata u Carigrad.

Pitanja na olovu

Za nas je vrhunac Arheološkog muzeja bila duga vitrina s malim, izgužvanim trakama olova. Potiču iz proročišta u Dodoni, koje smo posjetili sljedećeg dana, i spadaju u najličnije dokumente sačuvane iz antičke Grčke.

Ko je htio da pita proročište, urezao bi pitanje u tanak list olova, pa ga presavio ili smotao tako da natpis bude unutra. Pronađeno je više od četiri hiljade takvih pločica, iz perioda od kraja 6. do 2. vijeka prije nove ere. Većina se uopšte ne bavi politikom. Bave se zdravljem, novcem, djecom, brakom, iseljavanjem i sumnjom da vas je neko začarao. Muzejski natpisi čitaju se kao antička rubrika savjeta:

Kalisten pita Zevsa Naiosa i Dionu šta je za njega bolje i poželjnije: „Zasad sve propada. Hoću li vremenom uspjeti da zadržim ovu jednu kuću i da je proširim?“

• Trasibul želi da zna kojem bogu da prinese žrtvu da bi mu oči ozdravile.
• „Je li Timo začarala Aristovulu?“ A na drugoj pločici: „Je li Lison začarao moju djecu, moju ženu i mene?“
• Kilon pita hoće li imati djecu sa sadašnjom ženom Meniskom; Anaksip, kojem bogu da se moli da mu žena Filista rodi sinove.
• „Hoću li dobiti starateljstvo nad djetetom?“
• Nikomah pita da li da uzme građanstvo Tarenta i napusti Herakleju; Porin iz Kume, da li da stupi u službu „satrapa i hiparha“.

Posljednja dva pokazuju koliko je daleko dopirao glas Dodone: Grci iz južne Italije pitaju svetilište u planinama Epira za svoju budućnost.

Druge pločice, koje nijesu sve izložene ovdje, pitaju je li Pist ukrao vunu iz dušeka, hoće li rob Kit biti oslobođen kao što mu je gospodar obećao, ili je li dijete koje Anila nosi zaista Lisanijino.

Odgovori na poleđini

Ponekad je sačuvan i odgovor, urezan na poleđini. Neko pita kojem bogu da se moli „da ostvari ono što mu je na umu“; na poleđini piše kratko: „Higiji“, boginji zdravlja. Drugi pita: „Je li bolje za mene, moju djecu i moju ženu da se nastanimo u Krotonu?“ Odgovor na poleđini: „U Kroton.“ Češće na poleđini stoji samo ime ili kratka bilješka, poput „Aristonov“, vjerovatno da bi se pločica mogla prepoznati.