Proročište mrtvih i grad pobjede
Naš drugi izlet iz Janjine vodio je na jugozapad prema obali, do dva mjesta koja su, svako na svoj način, o granici između svjetova: jedno o mrtvima, drugo o moći.
Nekromantion: vrata Hada?
Na donjem toku Aheronta, jedne od rijeka podzemnog svijeta u grčkoj mitologiji, na niskom brežuljku stoji mali manastir Svetog Jovana Krstitelja. Ispod njega je arheolog Sotirios Dakaris od 1958. godine otkrio masivnu građevinu s debelim zidovima, vijugavim hodnicima i zasvođenom podzemnom dvoranom. Prepoznao ju je kao Nekromantion, proročište mrtvih, gdje su ljudi dolazili da ispituju sjenke pokojnika.
Najupečatljiviju priču o proročištu ostavio je Herodot. Perijandar, tiranin Korinta, poslao je glasnike u proročište na Aherontu da pitaju njegovu mrtvu ženu Melisu gdje je sakriven novac koji mu je jedan gost ostavio na čuvanje. Njen duh je odbio da odgovori: hladno joj je i gola je, rekla je, jer odjeća sahranjena s njom nikad nije spaljena. Da dokaže da je zaista ona, dodala je detalj koji je mogao da razumije samo Perijandar, i to mračan.
Perijandar je shvatio. Sazvao je sve žene Korinta u Herin hram u najljepšoj odjeći, naredio da ih svuku i spalio odjeću u jami kao žrtvu za Melisu. Kad je ponovo pitao, njen duh mu je rekao gdje je novac.
Naučnici su danas mnogo manje sigurni. Bronzani djelovi pronađeni u građevini, za koje je Dakaris mislio da su mehanizam za izvođenje prikaza duhova, njemački arheolog Ditvulf Bac prepoznao je kao djelove katapulta za strijele, a mnogi danas u kompleksu vide utvrđeno helenističko imanje. Posjeta se i dalje isplati, samo možda ne zbog duhova.
Nikopolis, grad pobjede
Drugog septembra 31. godine prije nove ere Oktavijanova flota porazila je Marka Antonija i Kleopatru kod Akcijuma, na ulazu u Ambrakijski zaliv. Oktavijan, uskoro Avgust, osnovao je novi grad na poluostrvu gdje je njegova vojska bila utaborena i nazvao ga Nikopolis, „grad pobjede“. Tamo su naseljeni ljudi iz okoline, a svake četiri godine održavale su se Akcijske igre.
Dva kasnija stanovnika daju ovom mjestu neočekivan zagrobni život. Apostol Pavle je pisao Titu da je odlučio da prezimi u Nikopolju, najvjerovatnije baš ovom. A oko 93. godine nove ere, nakon što je Domicijan protjerao filozofe iz Rima, stoik Epiktet se doselio ovamo i otvorio školu. Njegov učenik Arijan zapisao je predavanja koja i danas čitamo kao Razgovore.
Avgustov spomenik na mjestu logora
Na brdu sjeverno od grada, gdje je stajao Oktavijanov šator, podigao je spomenik pobjede posvećen Neptunu i Marsu. U njegovom prednjem zidu nekad su stajali bronzani kljunovi zarobljenih neprijateljskih ratnih brodova, više od trideset, svaki u ležištu isklesanom po njegovom obliku. Kljunova odavno nema, ali ležišta su i dalje tu, poređana po veličini, i po njima se može procijeniti koliko su brodovi bili veliki.
Plutarh dodaje divan detalj. Ujutru pred bitku Oktavijan je sreo čovjeka koji je gonio magarca. Upitan za ime, čovjek je rekao da se zove Eutih, „Srećko“, a magarac Nikon, „Pobjednik“. Poslije bitke Oktavijan je na tom mjestu podigao bronzane statue obojice, i čovjeka i magarca.
